Što je presudilo pri kupnji materijala za renoviranje stana: cijena, kvaliteta, ljubaznost?

Nakon nekoliko neočekivanih situacija prilikom potrage za materijalima koji će mi trebati za obnovu stana, logično mi se nametnula analiza pristupa kupcima u različitim prodajnim centrima.

Zabavan je to put. Tužan nadasve, ali bez obzira na to, ovaj post neću pisati u tom duhu. Možda ekipi zazvoni dok budu tako da ću u tom ću smjeru.

 

Ovako je izgledala moja prva naivna lista prioriteta prije nego sam krenula u obilazak centara za kupnju pločica u kojoj tražim da se zadovolje:

  1. kvaliteta i trajnost
  2. estetska komponenta
  3. osiguran rok isporuke

No, nakon obilaska nekoliko centara, prioriteti su se potpuno promijenili pa je lista dobila novi oblik koji mi se prije činio da se podrazumijeva, ali nije baš tako ispalo, pa su novi prioriteti sada izgledali ovako:

  1. ljubaznost i trud prodavača
  2. znanje prodavača (o proizvodu, o uvjetima isporuke, načinu plaćanja…)
  3. fleksibilnost isporuke
  4. informatička pismenost prodavača
  5. ostalo s prve liste

 

Zašto se desila ova promjena prioriteta, opisat ću kroz par situacija.

U Prvom centru, kvaliteta je neupitna, svidjelo mi se dosta toga, rokovi isporuke zadovoljavajući, dobar i veliki izbor pločica. I baš kada sam pomislila da sam uspjela odabrati što mi treba već u prvom pokušaju, pojavio se ON. Prodavač. Doktor znanosti i filozofije. Meni nedostižan.

Ja (nakon 10-ominutnog traženja ikoga tko radi u centru): „Dobar dan“. ON… ništa, piše nešto jako važno u tekicu, ne diže pogled, smetam mu. Nada se da ću otići. Kašljucam, opet ništa. „Oprostite“ kažem puno glasnije i odlučnije. Digao je pogled prema meni, ali šuti, valjda to znači da sada mogu govoriti, pa sam se usudila postaviti pitanje.

Ja: “Molim Vas, možete li mi reći jesu li ove podne pločice pogodne da se postave i na zid s obzirom na svoju težinu i debljinu?”

On: “Goooospođooo… što Vi u stvari trebate?”

 

I tako se nađoh u Drugom centru.

Tamo, kvaliteta dobra, izbor tako-tako, ali ipak sam našla što trebam. Prodavačica sva sretna što sam uslikala proizvod koji mi se sviđa sa šifrom tako da ona “ne mora ići skroz do tamo”. Ali simpatična je, mlada, ljubazna, ne misli ništa loše.

Nastavljamo „trgovati“. Preuzme ona od mene 6-eroznamenkastu šifru a zatim, na moje zaprepaštenje, posegnu za debelom bilježnicom s tvrdim koricama poput nekadašnjih školskih dnevnika u koje su se upisivale ocjene, i započne listati od prve do zadnje stranice tražeći moju šifru po bespućima škrabotina različitih rukopisa svih njezinih kolega.

Nije u prvoj bilježnici, ustanovila je s osmjehom i bez uzrujavanja uzela drugu od njih ukupno 8 koje čekaju na stolu. Ja sam se lagano počela preznojavati od pomisli da je moja šifra možda u zadnjoj, ali imala sam “sreće”. Moje željene pločice su u knjizi broj 2, ali… “ima još 16 ili 18m2, nisam sigurna, kolega ima nečitak rukopis…” ispali ona kao pod normalno i gleda me kao da se od mene nešto očekuje. Malo mi je to, pa je pitam imaju li druge njihove lokacije ostatak istih pločica.
Kaže: “Možda, nazovite ih pa provjerite.” Znam kako zvuči njen odgovor, ali i dalje vas uvjeravam da je ljubazna.

Pitam je sada i za laminat kad sam već tu da se informiram jer će mi i to trebati. E, to je pak drugi odjel. Čak pet koraka dalje. Zaputim se na drugi odjel i pitam novu prodavačicu da li je to jedina ponuda laminata koju imaju (ponuđeno ih je samo 10) .
“Da, to je sve.” kaže druga prodavačica jednako draga.
Ja: “Neobično mi je da ste centar za građevni materijal a imate ovako mali izbor laminata”.
Ona: “Ma ima još tamo desno, ali to je skupo, tamo nitko ne ide.”
???!!!

 

Pogađate, eto me u Trećem centru, ovaj put naoružana predrasudama. Ali, kazna me odmah stigla. Prodavači naime mene nalaze prije nego ja njih i svi nude pomoć. Čak ljubazno. Jedni znaju sve kako postaviti, drugi nude 3D vizualizaciju na licu mjesta s odabranim asortimanom, našao se tu i vlasnik koji će mi složiti ponudu i dati popust. I sad što. Pločice su dobre ali nisu baš ono što sam posve željela i ulovim sebe kako se upirem da mi se nešto svidi samo da kupim od Trećih da ne moram imati posla s Prvima i Drugima.

Ovo je rezultat kupovine kod onih koji su se potrudili i znali prodati:

 

A ovo su propuštene prilike iz Prvog i Drugog centra:

No Comments Yet

Leave a Reply

After work lifestyle blog

Pratite me / Follow me:

Oglas